~honeeybee
Sve više sumnjam,da neko sretno i voli još.
25.01.2015.

.

Sad nakon 4 duga mjeseca,došla sam da ponovo pišem,da vam kažem da ništa više nije isto.Živim drugi život,nova dešavanja,nove osobe i nova ja. Ljepše je nego ranije,mada fali taj stari život ponekad. Imam svoje cure,koje mi uljepšavaju svaki dan i imam njega,koji je tu da mi napomene da ipak ne može sve bit savršeno. Puno je toga što bih mogla pisati,ali ipak ću stati ovdje. Sretna sam,imam njega,imam njih,novi život,šta će mi šta više.

20.09.2014.

Voljela sam te više od života.

Sinoć,slušam pjesmu,mislim kako je život surov,onda pogledam na kalendar, i vidim 20.septembar! Jedna je suza kapnula niz obraz,ali bila je teža nego sve ostale ranije puštene. Ta suza predstavljala je posljednje zbogom,tebi. Prošle godine na ovaj dan,bio si sa mnom,klupa,zvijezde, ti i ja.Neću se sjećati,ne vrijedi više samu sebe povrijeđivati. Htjela sam i ovdje ostaviti trag ove godišnjice,kada umjesto da smo bili najsretniji,ustvari sve prestaje. Sjetit ćeš se možda nekad da si imao djevojčicu koja te mnogo voljela,al u pogrešno vrijeme.Nema veze,valjda je to tako moralo biti.Voljela bih i da znaš,da je subota,nisam izašla,ostala sam sama gledat u nebo,gledat zvijezde,samo ovaj put bez tebe. Čuvaj se,i budi mi sretan.

17.09.2014.

A ja trijezna nisam noćima.

Teška srca priznajem,mnogo je teže zaboravljati te ovako izbliza.Provodite vrijeme s tobom,gledati te kao prijatelja. I ne vidiš ti kako ja tebe posmatram dok si tu,kraj mene.Gledam,i želim da se vrati ono naše vrijeme,ali onda natjeram sebe i svoje misli da shvatim da si mi ipak samo prijatelj. Ako ništa,bar sam sigurna,da je ovakav zaborav puno jači. Zaboravljati nekog ko ti je bio sve na svijetu,dok je tu,kraj tebe,dok provodite vrijeme skupa,na početku te već predstavlja pobjednikom.Teško je,ali uspijevam,polahko.

24.08.2014.

Snove sam davno prodao,samo je tuge ostalo.

Još jedna od onih noći kada fališ više nego inače.Zar ti je stvarno bitno kad ću doći? Ne javljaj se i ne čekaj me,dovoljno mi je teško i bez toga. Znam,znam,pisala sam kako te zaboravljam,kako mi ne trebaš,i jeste tako,nisam lagala,i neće se to promijenit,ali eto oprostit ćeš mi ovu noć kada mi se sva sjećanja vraćaju i kada mi opet trebaš. Fališ brate,fališ itekako.Tvoje riječi,tvoje štipkanje,usne,onaj najljepši osmijeh,sve mi fali. I plakat ću ja milo moje,sve dok mi se ova tuga ne uguši u suzama,i dok ne presuše. Ko zna,možda smo i mogli bolje da smo htjeli.A možda je ipak moralo ovako biti.Ko zna.

23.08.2014.

Opet živa sam i ja.

Bio si mi sve,razlog za osmijeh,ljubav,sreća,nada,snaga,bio si.Voljela te više od same sebe,bila spremna na bilo šta za tebe. A šta se onda desilo? Nisi cijenio ništa od toga.Ali polahko,cijenit ćeš,onda kad sretneš nekog kome ćeš biti ono što sam ja tebi bila.Vidjet ćeš,nije lahko. Ne brini,i ni u kojem slučaju,nemoj se osjećati krivim.Kriva sam,da nisam dopustila,ništa od ovoga ne bi ni desilo. I ako jednog dana budeš osjećao ono što sam ja osjećala,ako budeš imao toliku gorčinu u sebi,da znaš,i to će proći.Sve prolazi. Samo budi jak. Znaj,onog dana kada se u ženi nešto prevrne,goni sve u materinu.Možda vas još volimo,ali u nama se nešto preokrene.I tad,mogu te gledati kako crkavaš u jarku, i još te i pljunuti.

21.08.2014.

Koliko je dana dosta da upoznaš svijet ?

Tačno je,pomogne daljina,shvatiš ko je uz tebe,ko nije.Ali često se razočaraš,dešavanja te zbune,i sretan si što znaš ko je pravi,ali ti svu nadu da postoje iskreni prijatelji uništi.I ljudi moji,ma koliko davali nadu sami sebi,nema ih,nikog nema kad si daleko,ko da i ne postojiš. Surov svijet,neki čudni ljudi danas vladaju svijetom. Voljela bih da sam se rodila u vrijeme kada su moji roditelji bili djeca.Šta znam,nisu oni imali ništa materijalno,al ta mi vremena izgledaju ljepša, imali su brate život,imali su sreću,imali su sve vrijeme ovog svijeta.Ustvari imali su sve,sreća je sve,prijatelji su sve,zar je potrebno nešto više Teška vremena prijatelju moj,đavo ih odnio.

19.08.2014.

Samo je ona,vječiti dokaz,da svako ima onog koga nema.

Neću ponovo past na tvoje riječi,ne smijem i neću.Istu grešku neću više ponavljat. Plakat ću danima i noćima,trpit ću,ali proći će,sve je do sad prošlo.Ne mogu više zbog sebe. Nisi ti ništa bolji nego jučer,nit ćeš kad bit,takvi se ne mijenjaju.Dolaze samo onda kada vide da gube,i poslije opet odlaze. Ovaj put si izgubio. Sad ćeš vidjet da,zaista,postoji 'prekasno'.

16.08.2014.

A moglo je bolje ...

Ne znaš koje je zadovoljstvo gledat te ovako dok se javljaš,sad kad trebam nazad,i trudiš se.Ali srećo,oči moje lijepe,meni ne treba neko ko će me voljeti samo kad sam blizu. Znaš,ja sam tebe voljela i dok sam daleko.Nije meni ova daljina ništa značila,uvijek si bio blizu,tu na lijevoj strani. Pile moje,uzalud ti onaj jedan dan,kad si prešao sve te kilometre,da me vidiš,ako si me poslije zaboravio. Ovi kilometri su nas trebali udaljit,ali ne na ovaj način. Trebala je ta daljina da nas ojača.I zapravo,mene jest,ja sam te i dalje voljela,pa i onaj prvi dan kad sam otišla,već sam te poželjela.Hvala ti što si bio jedini koji me nazvao da mi poželi sretan put,i da vidi jesam li stigla.Značilo mi je to. Zapravo,s daljinom si se nekako i borio,ali vrijeme te dokrajčilo. Nema veze ljubavi,vrijeme je tebe pobijedilo,mene nije.Ja ću te i dalje voljeti,samo ovaj put u tišini.

08.08.2014.

Prolazno je sveee,zar ne kumee moooj .

Trebaš znat da onda,kada ja krenem dalje u mom si životu višak.Teško je bilo napraviti prvi korak misleći da neću moći sama,da sam ja ta kukavica,koja ne može dalje bez tebe,al sam pogriješila.Ja mogu,teško je,ali mogu. Ti si ta kukavica koja ne zna šta hoće od života,kukavica koja me voli i koja se vraća samo kada vidi da ja odlazim,zauvijek. Nisi svjestan šta je ova daljina napravila od mene,hvala joj,ojačala me i pomogla da shvatim dosta bitnih stvari. Onaj dan kad se vratim,ti to nećeš znati,obećavam ti.Taj dan će biti moj rođendan,i ono što ću sama sebe poklonit taj dan je novi početak. I ne traži me,ni ovdje ni tamo. Nije mi lahko ni pisati ovo,ni odlaziti od tebe.Nisam više ona stara,ali ipak suze teku,a srce drhti,teško je,previše teško,ali uspjet ću,znam da hoću.

04.07.2014.

Samo tuga ostala.

Sad kad je došao i mojoj sreći kraj,kad više nismo 'mi' nego 'ti' i 'ja' , vraćam se svom blogu,u svoj pouzdani svijet gdje mogu pisat šta hoću.
Došli smo i mi na kraj,gdje svako bira svoj put.Znaš,nadam se da ćeš izabrati pravi put.
Ja krećem u neki novi,možda tužniji,možda sretniji,ali znam da krećem bez tebe.Tako moram.
Težak je ovaj početak,fali potpora,fali osmijeh,fali volja,fali ono vrijeme ispunjeno tobom,faliiš ti.
Zapravo,falim i ja,ona stara ja.
I na ovom putu,iako znam da ne smijem,u dubini negdje nadam se da ću te opet sresti,svoju ljubav,svoj život,pa da krenemo skupa,u neki novi,sretniji početak.
Ma ustvari,svi su ti putevi isti,dosadni i glupi,kad mi nema tebe,da me zoveš,da me grliiš,da te vooooliiim i da te nikad ne pustiiim.


Stariji postovi




POSJETE:14665